7 comments on “”

1. slakal on 28/11/2012 at 08:00 said:

   Draga Nena,

   Teško je naći riječi kad pročitam nešto ovako tužno. Divim se tvoj snazi što si uspjela ponovo pisati. Nisam htjela pitati zašto se dugo ne javljaš, pretpostavljala sam kako imaš svoje trenutke tišine. I ja sam imala ogromni gubitak – ostala sam bez tate još prošle godine, a kao da je bilo jučer. Fali mi svaki dan i svaki trenutak. Tješi me ona narodna:”Bože po redu.” A kod tebe nije po redu. Tim je tuga još dublja i ne postoje riječi koje bi te utješile. Ali ako je ovu stranicu upravo pokrenuo Bojan, nastavi s njom, jer je to dio njega… Tako ja nastavljam sa stranicom Tatin kutak, koju sam pokrenula dok je tata još mogao surađivati. Neka njegova djela žive na ovaj neobičan način. A unuk, moj sin, nastavlja njegovim stopama – piše pjesme. Nas dvoje kao da ga dodirujemo na taj način.

   Nastavkom svog izuzetnog rada na ovom blogu na sličan način možeš “dotaknuti” sina.

   U mislima s tobom

   Kalina
2. Mirik on 30/11/2012 at 16:06 said:

   Voli Vas – po Bojanovom – Mirik 🙂
   pusa
3. špedicija on 01/12/2012 at 16:39 said:

   Draga Nena,
   Šaljem glas podrške i zahvale za ovaj Blog.
   Blog je prepun ideja za kuhanje i domaćih isprobanih recepata.
4. nena on 02/12/2012 at 17:41 said:

   @Kalina, hvala na lijepim riječima utjehe i podrške. Bojan mi je lani na proljeće zakupio domenu bez mog znanja i stalno me nagovarao da od bloga napravim nešto veće, ali kako baš nisam vješta u tom polju nisam bila vrijedna…
   upravo njemu u spomen pokušavam se natjerati da počnem ponovo pisati…ali treba snage
   @Draga Mirik, nisam imala pojma da te tako zvao, pusa
   @špedicija, od srca Vam hvala
5. Gordan on 23/12/2012 at 00:00 said:

   Tek sam danas otkrio tvoj blog. Iako je prošlo neko vrijeme, moram ti ovo napisati. Ja sam muškarac, obožavam kuhati. Uzrok mom kuhanju je upravo slična tragedija. Ostao sam bez majke kao tinejđer. Ja i moj otac. Nismo znali niti jaja pripremiti. Silom prilika postali smo kulinarski eksperti. Danas, niti njega više nemam. Prošlo je gotovo 30 godina od majčinog odlaska i godina od tatinog odlaska. Fale mi neizmjerno. No, danas su tu moja djeca i ženica. Oni uživaju u mojim delicijama, a ja uživam u njhovu uživanju. Pratim kulinarske blogove na internetu, ali još nigdje nisam naišao na takvu jednostavnost, a opet na vrhunsku recepturu kao kod tebe, Nena. Iako te ne poznajem, kad sam pročitao što ti se dogodilo rastulio sam se kao malo dijete. Kažu, pravi muškarci ne plaću. Tko to kaže, laže. Imam dvoje prekrasne djece, školarci. Ne znam da li bih preživio tragediju kakva je tebe spopala. Divim ti se. Hvala ti na prekrasnim receptima.. Evo, sutra radim tvoj proso sa šampinjonima (upotrijebit ću gnojištarke umjesto šampinjona, gljive i kuhanje su mi hobi) i posvetit ću ručak tvojem sinu Bojanu.
   Lijep pozdrav.
6. nena on 26/12/2012 at 09:57 said:

   Poštovani Gordane, eto tek sam vidjela ovaj komentar, jer ove dane nisam ni otvarala komp. Hvala na predivnim riječima i na tome što ćeš kuhati ručak u čast Bojanu, mada se uopće ne poznajemo…gubitci voljenih osoba su toliko teški, bolni i slamaju nas u potpunosti, a opet nalazimo odnekud snage da mada nevoljko, nastavimo dalje.
   Svako dobro tebi i tvojoj obitelji
7. Zoran on 19/03/2013 at 11:35 said:

   Postovana gospodjo Nena zelim da vam izrazim najdublje saosecanje.Ne secam se da sam ikada prokomentarisao bilo sta na vasem blogu koji vec dugo pratim i zaista je medju boljim ali kada sam ovo procitao naprosto se nisam mogao suzdrzati a da suzu ne pustim.Zelim da vas ohrabrim i da pozelim sve najbolje u vasem daljem zivotu