Anini kolačići od datulja i suhih smokava

Nedavno je Ana Ugarković u svojoj emisiji radila  kolačiće za koje je po njezinom receptu potrebno:

2 žličice sjemenki anisa
250 g brašna
1/4 žličice praška za pecivo
1/4 žličice soda bikarbone
1/4 žličice soli
100 g maslaca, omekšalog
110 g krem sira
120 g šećera
1 štapić vanilije
1 žumanjak
225 g suhih smokava, grubo nasjeckanih
200 g datulja, bez koštica, grubo nasjeckanih
80 ml vode
50 g demerara smeđeg šećera

Kolačići su me privukli  prvenstveno zbog anisa i njegovog karakterističnog okusa koji volim. Ovo je bila generalna proba za nastupajuće blagdane, proba okusa i samog postupka. Nisam stavljala sir, jer svi ostali sastojci mogu dugo stajati, stajanjem postaju još aromatičniji, a sir baš i nije pouzdan pa sam ga zamijenila sa 70 grama maslaca. Nisam kao što je navedeno u originalnom receptu stavljala šećer u voće, jer smokve i datulje su i same dovoljno slatke, a ja i moji ukućani stvarno ne volimo jako slatko. Sve ostalo radila sam kako je bilo prikazano u emisiji.

Radila sam na slijedeći način:

2 žlice sjemenki anisa
¼ žličice praška za pecivo
¼ soda bikarbone
¼ soli
250 g brašna
120 g šećera
170 g maslaca
1 štapić vanilije
1 žumanjak

220 g suhih smokava
200 g datulja – težina bez koštica
80 ml vode

Najprije u mužaru treba usitniti anis. Meni to baš i nije uspjelo do samog kraja, tako da je ostalo i nešto cijelih sjemenki.
U jednoj posudi promiješati brašno, anis, sol, prašak za pecivo, sodu bikarbonu. U drugoj posudi treba miksati maslac dok postane pjenast, dodati šećer, sjemenke iz vanilije i žumanjak. U tu smjesu sipati praškaste sastojke. Ja sam tijesto umijesila rukom, dok je Ana koristila svoj prekrasan stroj (moja tiha patnja). Uglavnom tijesto bude dosta mekano, ali da se umijesiti. Preporučam da si prije pripremite komad plastične folije na koji ćete staviti tijesto. Stavite tijesto na  foliju, zamotajte ga i stavite u hladnjak na 2 sata.
Moje tijesto bilo je u hladnjaku 3 sata.

Datuljama izvadite koštice i narežite ih na komadiće, smokve takoč‘er narežite. Stavite ih u posudu, dodajte vodu i usitnite. Tu sam se bome namučila. Naime moj štapni mikser ima 450w i dobar je za juhe, povrće, njegov mlinac mi bez imalo muke  tako mi fino samelje sve koštunjičavo voće, ali ovo…e ovo je bila gnjavaža. Smokve i datulje sa svojom gustoćom jednostavno bi zablokirale noževe, počeo se grijati, bilo me strah da ne pregori pa sam napola samljeveno istresla na dasku i nožem pokušala usitniti masu. Bilo je tek djelomično uspješno, no za ovaj put pustila sam tako, a za slijedeći znam da se neću zezati, nego ću smjesu odmah šibnuti u multipraktik i nek reže!

Kada se tijesto dobro ohladilo, podijelite ga na dva dijela. Stavite izmeč‘u dvije plastične folije i tanko razvaljajte. Namažite nadjevom, ne do samog ruba da se može ljepše rolati pa pomoću folije zarolajte u roladu. Zamotajte dobivenu roladu u foliju i stavite u zamrzivač na 1 sat. Sve to ponovite i s preostalim dijelom tijesta.

Lim za pečenje obložite papirom za pečenje, pripremite si tanak, jako oštar nož i papirnate kuhinjske ručnike u koju ćete povremeno obrisati nož od ljepljivog nadjeva.

Uključite pećnicu na 180°C.

Rolade režite na ploške, slažite ih u lim, ostavite razmak, jer kolačići narastu. Na slici se vidi koliko sam mjesta ostavila, a kad su se ispekli svi su došli jedan do drugog, nisu se potpuno slijepili, ali su se dodirivali.

Pecite 15-17 minuta.

Kada su pečeni povucite s papirom za pečenje s lima. Jako su mekani dok su vrući pa je to najbolji način da se ne deformiraju, ostavite da se ohlade pa ih spremite u kutiju ili ih poslužite. Meni su drugi dan bili puno bolji nego nekoliko sati nakon pečenja.

To su baš pravi aromatični, ukusni kolačići koji mogu malo dulje stajati (ako ih uspijete sakriti).

Objavljeno u keksi | Označeno sa , , | 7 komentara

Pšenična krupica vs. griz

Dogodi li vam se ponekad da u trenutku kada otvorite omot nekog proizvoda (koji nije novost na tržištu) ostanete razočarani?
Meni se to desilo neki dan kada sam po tko zna koji put kupila pšeničnu krupicu, gris ili griz.

Zrnca puno veća, a izgleda kao da je polubijela. Nemam ja ništa protiv proizvoda u kojima je mljeveno  zrno s dijelom opne, dapače brašno Tip 850 koristim vrlo često, ali na ovom omotu piše Tip 400, isto kao što piše i na onom drugom, sitnijih zrnaca i potpuno bijeloj. Oba proizvoč‘ača su iz Hrvatske, obje deklaracije iste, a tolika razlika u proizvodu. Budući da nije čisto bijela ima i drugačiji okus kada se skuha na mlijeku, a niti ne izgleda lijepo u piti od sira kada se vide tamne točkice.
Konkretno s grizom kroz sve ove godine što ga kupujem nisam imala takvo iskustvo.

Ponekad kristal šećer bude malo grublji, ali on se rastopi pa na koncu to i nije važno.

Kilo običnog griza već mi se danima mota po glavi, jer ne mogu vjerovati da u jednoj od osnovnih  namirnica može postojati takva razlika od proizvoč‘ača do proizvoč‘ača.

Kako netko tko je početnik u kuhanju, kad dobije u ruke proizvod koji nije onakav kakav bi stvarno trebao biti, može napraviti dobar kolač bez preinake  recepta….stvarno nije u redu.

Jeste li i vi primijetili razlike u nekim industrijskim proizvodima koji bi po deklaraciji trebali biti isti? Iznesite svoja iskustva.

Objavljeno u svasta nesto | Ostavi komentar

Nagrada

 

 

Sanela Mallory s bloga U mojoj kuhinji 2 dodijelila mi je nagradu «Me encanta tu blog». Ne znam španjolski, ali kažu da to znači “Svič‘a mi se tvoj blog”. Hvala ti Sanela 🙂

Uz nagradu treba odgovoriti na postavljena pitanja.

Pitanja su sljedeća:

1. Zašto si stvorila blog?
2. Koju vrstu blogova čitaš?
3. Imaš li omiljenu marku dekorativne kozmetike?
4. A odjeće?
5. Koji proizvod dekorativne kozmetike ti je najbitniji?
6. Koju boju najviše voliš?
7. Tvoj parfem?
8. Koji film najviše voliš?
9. Koje države želiš posjetiti i zašto?

Dobitnici trebaju preuzeti gornju fotografiju i staviti je nekamo na svoj blog (možete je smanjiti). Zatim trebate napisati post u kojem ćete odgovoriti na navedena pitanja i onda trebate dodijeliti nagradu blogovima koji se vama svič‘aju (obavijestite dobitnike putem komentara na njihovim blogovima kako bi mogli preuzeti nagradu). Broj blogova na koje adrese šaljete dalje nagradu nije naveden ni ograničen

Evo odgovora mada me sve to podsjeća na razdoblje kada smo u školi pisali leksikone :DDDD, mali povratak u mladost 🙂

1. Pisati blog sam počela zato jer sam na jednom mjestu htjela imati napisane sve one recepte s papirića koje pokupite od prijatelja i rodbine. Bilo je to u ljeto 2006. na drugoj web adresi. Nakon nekoliko objavljenih postova počela sam pisati recepte i slikati obična jela koje radim doma. Kolikogod čudno zvučalo, u to vrijeme sin mi je studirao u drugom gradu, a on bi si ponekad umjesto odlaska u menzu kuhao sam pa nam je tako blog bio najjednostavniji način da i on u bilo koje doba ima pristup domaćim receptima. Jednostavno iz navike pišem recepte i dalje na sveopću kuknjavu mojih koji ponekad moraju čekati s početkom ručka, jer ja s mojim obrokom imam foto session.

2. Blogovi – ah prvenstveno gasto – blogovi, ali švrljajući netom ima još nekoliko mjesta na koja rado zavirim, neka pametovanja, kreativna stvaranja, putovanja…ne komentiram puno, jer nažalost to takoč‘er traži svoje vrijeme. Divim se osobama koje mogu posjetiti masu blogova i na svim ostaviti podugačak komentar. Ja valjda sporo čitam i pišem pa ne stignem ;).

3. Ne, imam jako osjetljivu kožu i oči, izbjegavam šminkanje.

4. Ne, nikada mi nije bio važan potpis, već kvaliteta matrijala i ono u čemu se osjećam ugodno Općenito ne držim do mode i tih potpisanih stvarčica.

5. Nema ga, jer uopće ne koristim šminku

6. Najdraže boje: zelena i žuta

7. Parfeme baš i ne koristim, ali svakako mi je favorit Lanvinov Arpege

8. Ha, tko će u moru filmova odabrati jedan? U svakom slučaju prvenstveno filmovi koji me opuste, gdje ne moram razmišljati o skrivenim porukama itd… stari Disney crtići, a ima jedan koji je mnogima bez veze, ali mene eto razveseli: “Kolo sreće”

9. Mada me jako zanimaju druge kulture i načini života, volim o tome čitati, ali suočena svakodnevnicom za koju znam da mi ne daje mogućnost putovanja najprije želim imati slobodnog vremena za jedan dobar odmor – van sezone, kada nije gužva na Lošinju, a kad mi se to ostvari sanjariti ću o daljnjim putovanjima.

 

Broj blogova na koje adrese šaljete nagradu nije naveden ni ograničen. meni se svič‘a broj 5, evo adresa:

1. Ninina kuhinja
2. Putopisi
3. Sandra’s easy cooking
4. Tristo čuda
5. Vrtaljica

 

Objavljeno u svasta nesto | 7 komentara